Često kada me pitaju čime se bavim jako mi je teško svesti na jednu rečenicu ono što ples za mene i ljude s kojima radim sve može biti.

Vrlo je slojevito to što ples donosi. S jedne strane svaka fizička aktivnost, posebice ako joj posvetimo svoju pažnju i činimo je u nekom okviru ugode donosi doborobiti kako na tjelesnoj razini tako i na psihičkoj. Čujemo kako se ljudi odu ispucati u teretanu ili na košarku, kako se resetiraju trčanjem, kako ih vježbanje posloži…

Naše biće se voli kretati. Naše tjelo treba kretanje kako bi ostalo zdravo. Ali ne samo naše tijelo. Naše srce treba izražavanje i povezivanje da bi bilo snažno i nahranjeno. Naš um treba pražnjenje i ispreplitanje i dekonstrukciju da bi ostao otvoren za učenje i kreativan i zadržao zdravu dinamiku fokusa i raspršivanja. Naša duša treba odražavanje i prepoznavanje, stvaranje umjetnosti i dijeljenje da bi održala svoj zdravi puni sjaj i imala mjesta za širenje svojih krila. Naš duh, u kojem smo svi zapravo jedno, treba trenutke u kojima se otopimo iz svoje jedinstvenosti i podsjetimo se na Izvor.

Ono što za mene ples čini posebnim je to što pokriva veliki spektar različitih potreba. I tjelesnu aktivnost i mogućnost izražavanja nečega što ne stane u riječi i otpuštanje fiziološki nakupljenog stresa i priliku za druženje i umjetnički aspekt ljepote nutarnje i vanjske i još mnogo više ako si dopustimo zaroniti duboko.

Sam ples doista već je sasvim dovoljan da donese dobrobit na mnogim razinama. Zato smo mnogi u mladosti svoja slomljena srca, propale nade, velike uspjehe, početke i završetke veza, rođendane i nove godine isplesali po klubovima, tulumima i partijima. Nekima su za upustiti su ples trebali dodatni poticaiji, nekima samo glazba, nekima ni to 😉

Ono što svjesno plesni podij razlikuje od klupskog i produbljuje razinu ljekovitosti plesa je ta komponenta svijesti. Već samim osvještavanjem tijela i osjećaja i misli i povezivanjem ta tri aspekta našeg bića u jedan ples donosi dubinska pročišćavanja, oslobađanja pa i iscjeljenja. Nekima od nas već samo dozvoliti si slobodu necenzuriranog plesa može biti dubinski iscjeljujuće. Kad dovedemo svoju pažnju bliže k sebi prestajemo samo biti lutkice koje vanjsko polje bacaka i tresucka. Kad počnemo skidati maske jer ples prestaje biti način da prizovemo tuđu pažnju a postaje način da produbimo vlastitu, otvaraju se vrata unutarnjeg krajolika i možemo dopustiti da se unutarnja mudrost našeg tjelesnog aspekta aktivira i kroz pokretanje energizira mjesta koja su ispražnjena ili otpusti naboje koji su na nekim mjestima nakupljeni.

No, iako nužno potreban, oslobađanje i preraspoređivanje energije kroz ples je zapravo površinski sloj rada. Ti naboji i rupe nastaju zbog unutarnjih čvorova na našoj strukturi koji su posljedica naših iskustava, uvjerenja i kapaciteta. Te jednom kad se vratimo s podija u svoju svakodnevicu stres se ponovno nakuplja na istom starom mjestu a energija ponovno curi na drugom. Stoga je potrebno poraditi na rasplitanju čvorova kako bi se naša struktura iznutra poravnala, a za to je potrebno više od isplesavanja. To je ono što zovemo osobni razvoj.

Ples nam i tu može nastaviti služiti kao jedan od alata, ali su nam potrebni i drugi. Tu nastupa vrijednost prakse i mapa odnosno prolaza koje nam ona nudi u unutarnji svijet. Kada se slobodi kretanja doda struktura prakse, koja nas vodi na mjesta koja nam možda nisu ni poznata niti na prvu ugodna, možemo uočiti svoje obrasce bivanja koji nisu nužno zdravi za nas ili našu okolinu i tu počinje naš unutarnji rad.

Često se susrećem i s pitanjem je li praksa 5RitmovaTM koju podučavam vrsta terapije. I službeni odgovor na to pitanje je – ne. 5Ritmova nisu formalno vrsta terapije, ali definitivno imaju terapeutsko, odnosno ljekovito djelovanje. To dolazi iz činjenice da je naše tijelo odraz cijelog našeg bića i da su u njemu spremljena sva naša iskustva i naboji koje imamo vezane uz njih. I kako se krećemo kroz život, tako se krećemo i na plesnom podiju. Na plesnom podiju možemo skinuti onaj sloj funkcionalnosti i normalnosti i dozvoliti si da budemo što i kako jesmo. I kao što je naš život sazdan od djelovanja i mirovanja, od vođenja i praćenja, od okrenutosti ka sebi i okrenutosti prema van, od odnosa, od uloga u zajednicama, od praćenja vlastitih potreba ili vanjskih podražaja… Tako je i ples sazdan od svega toga. Tražimo svoj životnost u različitim situacijama. Plešemo sami, plešemo s drugima, plešemo u grupi. Plešemo na glazbu koja nam odgovora i na glazbu koja nam nije po volji. Plešemo u skladu s grupom ili sasvim drugačije od drugih. Plešemo kroz svih 5 ritmova. Plešemo sa svojim srcem i svojim pričama. Plešemo sa ulogama i igrama koje igramo na podiju i onkraj njega. Plešemo svoj odnos s Božanskim.

U plesu otkrivamo mjesta ugode i neugode. Kroz dijeljenja i učenja koja donosi praksa i ponovno ples pronalazimo lijekove, rješenja, odgovore. U praksi 5RitmovaTM svaki od ritmova nam je učitelj i lijek jednako koliko nam je izazov i utočište. Ponekad već samo nakon dugog prakticiranja ove plesne prakse bez da smo se bavili nekim posebnim “problemom” primijetimo promjene u svojem životu, jer vježbajući pokrete u tijelu koji nam nedostaju u svakodnevici naš cijeli sustav uči nove alate i načine bivanja. No ako želimo, na plesni podij možemo donijeti i pitanja, teme, izazove i kroz ples i susrete, kroz razgovore i integriranje učenja aktivno tražiti odgovore, promjene i iscjeljenja. Tada ples postaje i naš svjesni osobni rast.